Babaji
Na ovome svijetu postoje dvije vrste ljudi, naime krjeposni i zli. Ljudska bića zadobivaju sreću kada god nadjača pravičnost dok prevlast nepravičnosti čovječanstvu donosi nesreću. Mir i sreću religioznih ljudi u velikom obimu slamaju utjecaj i radnje zlih. Kada god patnje pravičnih ljudi dođu do krajnje točke, Bog se inkarnira da bi zaštitio krjeposne i da bi uništio nepravičnost. On tada podučava vjekovnu Yogu radi dobrobiti čovječanstva.

Među Avatarima, neki su smrtni, dok su neki besmrtni. Smrtni Avatari napuštaju svoja tijela kada izvrše svoju misiju, dok besmrtni Avatari zadržavaju svoja tijela cijelo vrijeme ali ostaju u nevidljivome obliku zahvaljujući njihovim yogijskim moćima. Smrtni Avatari su inkarnacije Gospoda Vishnua dok su besmrtnici inkarnacije Gospoda Shive. Kada god grijeh i zlo na svijetu znatno jačaju, Avatar silazi radi uništenja zlih sila i uspostavljanja istine i pravičnosti. Tako se Gospod Vishnu inkarnirao u obliku Matsye (Ribe), Kurme (Kornjače), Narasimhe (Čovjeka-Lava), Vamane (Patuljka), Shri Rame, Shri Krishne, i td. Tijekom svake stepenice evolucije grijesi i zla rasli su po snazi ali ih je Avatar uništio u velikom obimu. Ali jednom dolazi do toga da grijeh i zlo narastu do tako golemoga nivoa da su oni van mogućnosti da ih svlada obični Avatar. U tom sudbonosnom trenutku pojavljuje se Mahavatar (Nad Avatar) radi uspostavljanja istine i da izvede čovječanstvo na ispravnu stazu. U Hindu mitologiji Mahavatar se zove Samba Sada Shiva. Premda je On uvijek prisutan, On ostaje nevidljiv. Jedino nekolicina dobivaju priliku da dođu u dodir s Njime.

Njegovo ime je jednostavno Babaji. Međutim, mnoga su Njegova imena kojima mu se posvećenici obraćaju, kao što su Trymbak Baba, Mahamunindra, Avadhoot Baba, Mahavatar Baba, Maharajji. Pošto On uglavnom boravi u Haidakhanu, On je naširoko poznat kao Haidakhanwale Baba.

Van je čovjekove mogućnosti da potpuno shvati Babajia, ali Njegovom slavom neki su ga u stanju shvatiti do stanovitoga nivoa ako On to želi. Takva slava može se se zadobiti jedino potpunom vjerom i ljubavi prema Njemu.

Iako je Babaji prisutan svagdje i uvijek, On se ponekad pojavljuje u javnosti i neko vrijeme boravi među ljudima. Zadnja takva inkarnacija je počela 1970. i završila 1984. Prva sretna osoba koja je, u pećini u podnožju planine Kailash, imala Njegov Darshan bio je seljak Chandramani.. Chandramani je s Babajiem proveo bez prekida pet ipo mjeseci. Tijekom ovoga dugog perioda nije ništa niti pio niti jeo. Također nije vidio niti da je Babaji išta pio ili jeo. U stvari on uopće nije osjećao glad. U pećini je običavao spavati pokraj Babajia dijeleći s Njime isti pokrivač i Babaji bi ga legao kao što majka radi sa svojim djetetom. Chandramani je vidio mnoga čuda tijekom toga vremena. Kada god je Babaji u pećini sjedio u meditaciji, veoma sjajno svjetlo sjajilo je gore iz hrama i padalo na Njega. Neko vrijeme takve zrake svjetla izlazile bi iz Njegovih očiju i spuštale se na Shivalingu u pećini. Jednom oko tri sata noću, Chandramani je veoma ožednio i Babajievom milošću, dva potoka, jedan od vode i jedan od mlijeka, počela su teći iz obe strane obližnje Shivalinge. Potok vode bio je tako snažan da su se i Babaji i Chandramani slobodno mogli kupati u njemu. Jednom je Chandramani s Babajiem otišao na Siddheswar planinu koja se nalazila oko 5 km od Haidakhana i noć su proveli na planini. Babaji je sjeo radi meditacije i Chandramani je sjeo pokraj Njega. Za vrijeme stanja Babajieva Smadhija, Chandramani je vidio lijepo božansko svjetlo kako zrači iz Njegova tijela što ga je bacilo u duboko stanje čuda. Chandramani je također vidio lava i kobru koji su došli Babajiu da mu odaju poštovanje. Prema Babajievoj naredbi, Chandramani je običavao svakodnevno pripremati određenu količinu Prasadi i davati je ljudima. Zaprepaštujući dio ovoga događaja bio je taj da bilo da je došlo deset ili tisuću ljudi, uvijek je bilo dovoljno Prasadi za prisutni broj ljudi, nikada nije bilo niti premalo niti previše.

Prethodno se Babaji pojavio u javnosti 1800. te je u istoj oblasti gdje se pojavio 1970. ostao sve do 1922.

U unutrašnjosti Himalaya, oko 80 km istočno od Nainitala, nalazi se malo selo. Jednoga dana oko 1800., seljaci su na vrhu obližnjega brda ugledali blještavo svjetlo. Svjetlo je tamo stajalo neko vrijeme i zatim je nestalo. Isti događaj ponovio se i narednih dana. Seljanima je sve to bilo veoma neobično pa su došli do zaključka da to svjetlo mora da je neko sveto božanstvo. Jednoga dana u to posebno vrijeme oni su se okupili na vrhu brda te su počeli pjevati Bhajane. Zadovoljno njihovim Bhajanama, svjetlo se opet pojavilo i iz njega se pojavio božanski mladić star oko 20 godina. Seljani su bili ushićeni što imaju Njegov Darshan te su se ponizno molili Božanskome Mladiću da dođe u njihovo selo. Božanstvo je udovoljilo njihovim molitvama te je sišlo dolje s njima i ostalo nekoliko dana u kući čuvara šume Shri Dhan Singha. Seljaci su se Božanstvu počeli obraćati imenom Avadhoot Babaji. Shri Dhan Singh svakoga je dana išao na svoj posao nakon što bi zaključao Babajia u sobi. Jednoga dana nakon što je Shri Dhan Singh otišao na posao, seljaci su obili bravu ali su bili veoma iznenađeni jer je Babaji bio nestao.

Nešto godina kasnije Babaji se pojavio u obližnjemu brdovitom selu po imenu Haidakhan koje se nalazi oko 20 km od prethodnoga u smjeru Nainitala. Ime Haidakhan potječe od imena Haria Khand što znači Sveta oblast, a samo selo smješteno je u Kumaon oblasti u Himalayama – planina Kailash na obali rijeke Goutama Gange nalazi se na suprotnoj strani od Haidakhan brda. U podnožju planine Kailash nalazi se čuvena pećina u kojoj se pojavio Babaji i gdje je on običavao boraviti. Babaji je ustanovio hram na Haidakhan brdu oko 1840. i tamo podigao Shiva Lingu s tri lica. Ova Linga je živa i neki su posvećenici čuli zvuk disanja iz nje. Babaji je ovdje ostao neprekidno nekoliko godina te je postao poznat kao Haidakhan Baba.